Prema spisateljici IGARA GLADI Suzan Kolins (2009, Alnari, prev. Maja Kostadinović; Suzanne Collins, THE HUNGER GAMES, 2008, Scholastic Press), njeno je najpoznatije delo nadahnuto antičkim mitom o Minotauru i lavirintu. Atinjani, nakon razarajućeg rata sa Krićanima, prinuđeni su bili da kralju Minosu plaćaju danak u krvi: uslovi ove osvete uvijene u celofan primirja podrazumevali su žrtvovanje sedam momaka i sedam devojaka kritskom despotu, odnosno njegovom ljudožderskom čudovištu u središtu lavirinta. U IGRAMA GLADI, dvanaest momaka i devojaka pokupljenih iz sirotinjskih distrikta futurističke, dekadentne Severne Amerike prinuđeni su da se, kao odmazda za neuspeli ustanak svojih predaka, međusobno kolju, u prenosu uživo, kao zabava za svoje nedodirljive vladare.
U poslednjih sto i kusur godina iznedrio se u književnoj istoriji nov, do tada nepoznat žanr: distopična književnost. Šta je bilo toliko distopijski inspirativno za pisce poznog XIX i čitavog XX veka, pitanje je za istoričare, filozofe i terapeute. Nakon remek-dela distopijske fantastike poput POSLE MILIJON GODINA Dragutina Ilića (1889), MI Jevgenija Zamjatina (1924), VRLOG NOVOG SVETA Oldosa Hakslija (1932) i HILJADU DEVETSTO OSAMDESET ČETVRTE Džordža Orvela (1949), na početku XXI veka distopične teme prodrle su i u omladinsku književnost — a serijal Suzan Kolins najpopularnije je najpopularnije najuticajnije delo ovog pokreta.
Razgovor o knjizi održaće se u sredu 19mar25 u 16:00 u učionici 101. Moderator će biti doc. dr Miloš Jocić (Odsek za srpsku književnost).
Leave a comment